Contact info

+381 (16) 3436520
+381 (65) 2266133
info@vip-bzr.com
Obrena Kovačevića 21, Leskovac

Title

Vesti

Država podstiče rad na crno


Za vreme Miloševića siva ekonomija je iznosila 80 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). Mi smo to spustili na oko 40-45 odsto, a poreskom administracijom moguće ju je spustiti na nulu ili na desetak odsto, rekao je jula 2003. tadašnji guverner NBS Mlađan Dinkić. Sedam godina kasnije Srbija je i dalje tamo gde je bila u vreme ove Dinkićeve izjave.

U Srbiji „na crno“ radi oko 800.000 ljudi, veliki broj njih je u građevini.

Udeo sive ekonomije u BDP-u još uvek je između 35 i 40 odsto, daleko iznad proseka zemalja EU, a budžet države zbog toga je svake godine “tanji” za oko 4,5 milijardi evra.

I strane institucije – Svetska banka, Evropska komisija, OECD, i domaći izvori – sindikati, unije poslodavaca, nevladine organizacije – složni su u procenama da se oko 40 odsto prometa roba i usluga u Srbiji obavlja u sivoj zoni, dakle bez plaćanja ikakvih dažbina državi. Poslednje procene Socijalno-ekonomskog saveta i Saveza samostalnih sindikata Srbije govore da „na crno“ radi oko 800.000 ljudi.

Iako kazne za poslodavce koji zapošljavaju radnike na crno nisu male i iznose od 400.000 do milion dinara, Radovan Ristanović, direktor Inspektorata za rad, protekle nedelje je izjavio da ne zna nijedan slučaj u poslednjih pet godina da su te kazne izrečene u tom iznosu. Zbog sporosti sudstva i famoznog zastarevanja, većina prekršajnih postupaka pokrenutih po zahtevu Inspekcije rada nikada se ne okonča.

U odnosu na vreme pre 2000. sivoj ekonomiji u Srbiji najviše je potkresano krilo koje se odnosi na klasičan šverc. No, i dalje su, iako u manjoj meri, prisutni nelegalno poslovanje (rad bez firme), pranje novca, utaja poreza. Kada se govori o centrima sive ekonomije, najčešće se kaže da su to veliki gradovi, pogranične zone – s Rumunijom, Bugarskom, BiH, Crnom Gorom i Makedonijom, a u manjoj meri s Mađarskom i Hrvatskom, krajnji jug Srbije i granice s Kosovom i Metohijom i ruralne sredine nerazvijenih područja. Dakle, siva ekonomija je prisutna svugde pa ne čudi vapaj dela privrede koji legalno posluje nastojeći da odoli naletima krize. Ali država, kojoj ta legalna privreda u proseku plaća od 30 do 40 različitih dažbina, poreza, doprinosa i taksi, te vapaje čuje sa pola uva, na nivou deklarativne podrške i praznih obećanja koja postaju nešto glasnija tek u jeku predizborne kampanje.

Prema računici Unije poslodavaca Srbije, maja ove godine prosečna razlika u maloprodajnim cenama između istih proizvoda koje prodaju registrovani privredni subjekti i njihova konkurencija iz sive zone iznosila je između 14 i 34 odsto. Naime, za toliko su proizvodi kod registrovanih privrednih subjekata bili skuplji, jer oni redovno izmiruju sve svoje obaveze prema državi. U Uniji smatraju da je za ovakvo stanje „zaslužan“ slab rad državnih organa, pre svega inspekcija, nepostojanje strože kaznene politike, pa i zatvorskih kazni, ali i odsustvo političke volje da se taj problem reši.

Vodeći ekonomista u Evropskoj banci za obnovu i razvoj Piter Sanfej i predavač na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Goran Krstić proletos su saopštili „iznenađujuće rezultate“ svog istraživanja. Oni su utvrdili da je nivo rada na crno u Srbiji u periodu od 2002. do 2007. znatno povećan, uprkos jakom ekonomskom rastu i uvođenju niza tržišno orijentisanih reformi. Učešće rada u sivoj ekonomiji (u ukupnoj zaposlenosti) iznosilo je 27,6 odsto u 2002, a 34,9 odsto u 2007. Iz ovih podataka autori istraživanja zaključili su da su, uprkos jakom ekonomskom rastu u posmatranom periodu, svi glavni pokazatelji na tržištu rada bili slabiji u 2007. nego pet godina ranije, što pokazuje da otvaranje radnih mesta u Srbiji i dalje predstavlja izazov.

Valja li podsetiti da je na obećanjima o otvaranju 200.000 novih radnih mesta aktuelna vlast dobila izbore? Umesto toga, podsetićemo da je Mlađan Dinkić izjavu s početka ovog teksta dao u jeku sukoba sa do tada najboljim reformskim prijateljem, tadašnjim ministrom finansija Božidarom Đelićem. Dinkić je tada optužio Đelića da „odlaže uvođenje poreza na dodatu vrednost koji bi sprečio dobar deo sive ekonomije“. U međuvremenu PDV je uveden (2005), a Ministarstvom finansija rukovodili su i Dinkić i aktuelni premijer Mirko Cvetković. Ali do smanjenja sive ekonomije, u obimu većem od onog koji je ostvaren presecanjem glavnih švercerskih kanala, nikada nije došlo. Drugim rečima, ako se izuzmu šverc nafte i cigareta, srpska siva ekonomija je živa i zdrava, kao za vreme Miloševića.

Izvor: Blic